Otkada nisi sa mnom ti
Sve mi je loše krenulo.
S drugim sam još po navici,
Greške ponavljam, a briga me za to.
Tužni su ljudi k'o ja
Zavole kad izgube,
Da si bar shvatio
S njim je bilo nevažno.
Trebam te, tako me strah priznati
Bez tebe ne mogu više živjeti.
Nikad te nisam, vjeruj mi
Namjerno ja povrijedila,
Da smo bili hrabri mi,
Ja bih s tobom trajala, zauvijek.
Daleko od tvog pogleda
Pravim se da ide nabolje,
A zaplačem kad niko ne gleda
Jer ne bih htjela da ovakvu vide me.
Postoji tren istine
Kad čovjek priznaje sve
Još uvijek želim te
A znam da ne smijem
|