za ciji racun lady prikrivas strah
probudi me kad naglo osjetis zelju u sebi
negdje prije odlaska
cija krv ta kola venama hrabrih
kazi zbogom i nek te proguta noc
snaga i moc
cije lice nosi kameno vrijeme
usred boli naviknute da vristi u snu
poljubis li me zadnjim naporom rolje
upisati cu to kao svoju pobjedu
od nebrojeno mogucnosti da se ubije covjek
kazi zbogom i nek te proguta noc
snaga i moc
ciju samocu kriju mozak i tama
cijelom duzinom praznog hola
na vjetru miris lavande izmijesan sa zlatom
i fragmenti ljubavi
i sto god da se mijenja isti su ljudi
i neumitna pravda za slijepce u mraku
i zrtve sto tako lijepo pristaju kolazu na tvom zidu
vase velicanstvo
|