uvijek se vracam ulicama s kojih si potekla
u jesenja predvecerja osjencanih bora
znam da me iscekujes svakim treptajem
ispod naslaga paucine u laznom obilju
ljepota je kao parfem ide za tobom
diskretno a zatim naglo otvara sva vrata
i ostavlja te zbunjenu
jer nitko ne dolazi
jer nitko ne zna da se sama
ne mozes
izvuci
na tragu bez spoznaje
na tragu bez svijetlosti
znam da me ocekujes u nisci bisera
rascvjetali vinovnici jetkih uboda
ne dopiru do tvoga srca
iako
tavore na dnu protekcije
poput mumija
temeljito ispunjeni besmislom
ako ostane ista za nama
ako preostane nesto i za nas
|