sanjao sam te
ruke su mi bile na oltaru mojih pobuda
zaronjene stijene placu
svjetlost pocinje tihim mijenjanjem mojih pobuda
kao i jucer
iza zavjese
mozda na mom licu nadjes tragove sjecanja
mozda ne razumijes
ali
volim te
krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
da materijaliziram nemoguce snagom poruke
razuzdanost histriona blisko odzvanja
neka drugi broje krizeve
kao i jucer
iza zavjese
ono sto me stalno plasi zvuci poznato
mozda ne razumijes
ali
volim te
gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest
ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suvise
stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg
moglo je biti proslo stoljece
kao i jucer
iza zavjese
zamisli da brdo slika putuje svemirom
mozda ne razumijes
ali
volim te
|